VESTI

Monografija povodom 20 godina Slobodne zone: Dodir budućnosti

U prostoru Galerije „Artget” Kulturnog centra Beograda održana je promocija monografije Slobodne zone, „Dodir budućnosti”, objavljena povodom 20 godina postojanja filmskog festivala.

Na promociji su govorili Rajko Petrović, direktor Slobodne zone, Miroljub Miki Stojanović, filmski i književni kritičar, urednik izdavačke delatnosti u Filmskom centru Srbije i Ivan Milenković, urednik govornog programa Kompas Slobodne zone.

Rajko Petrović izjavio je da je insistirao na izdavanju knjige povodom ovog jubileja kao zabeleške o festivalu koja će ostati „na papiru”, jer „da nema tog pisanog traga bilo bi kao da nismo ni postojali”.

Ova monografija je pokušaj da se sačuva i otrgne od zaborava sve ono što je urađeno za ove dve decenije, da se predstavi razvoj festivala koji je krenuo iz DKC sa petnaestak filmova, a dočekao svoje 20. izdanje sa skoro 80 filmova u 14 sala i u četiri grada u Srbiji.

Želja nam je bila da to ne bude monografija koja bi sadržala samo neku vrstu faktografije i dokumentacije, već da bude knjiga koja se čita i koja, svojim različitim vrstama tekstova, na neki način, provocira čitaoca – otkrio je Petrović.

Monografija se sastoji od autorskih tekstova, intervjua, izjava-utisaka bivših i sadašnjih saradnika festivala, kraćih predstavljanja Slobodne zone junior i ostalih pratećih programa, te hronoloških pregleda vizuelnih identiteta i svih filmova prikazanih na festivalu od 2005. do 2024, uz pregršt fotografija iz arhive.

Autori tekstova, koji su dali svoj odgovor na široko zahvaćenu temu „Prostori slobode: Beograd, Srbija, Balkan, Evropa 2024” su književnica Ivana Bodrožić, filozofi Adriana Zaharijević, Đorđe Pavićević, Jovan Čekić i Ivan Milenković, psiholog Oliver Tošković, esejista i prevodilac Zoran Paunović, sociolog Jovo Bakić, novinar Jaroslav Pecnik i filmski kritičar i publicista Miroljub Stojanović.

– Ova knjiga govori o festivalu koji je, po svim svojim vrednostima, svetski festival i jedan od moja dva omiljena u Srbiji, a budući da Beograd ima više festivala dugometražnog filma nego Njujork, to puno govori o našoj festivalskoj klimi i konstalaciji konkurentskih i rivalitetskih odnosa u kojima je teško imati jedan ovako originalan, konceptualno sadržajan i „borben” festival kao što je Slobodna zona. Njen zadatak da se, rečima Mišela Uelbeka, bavi proširenjima područja borbe  – ocenio je Miroljub Stojanović, istakavši da su potpisnici tekstova „izvrsna imena srpske i regionalne kulture”.

Ivan Milenković je izjavio da je za njega čast što se našao u ovakvom društvu autora.

– Većina njih su prijatelji festivala, ali kad vas u takvom okruženju nekoliko puta iznenade kvalitetom tekstova i voljom da pišu, to govori da ova priča izlazi izvan okvira. Oliver Tošković pokazuje nam da, uprkos tome što živimo u očajnom trenutku, ako imamo dovoljno duha i sluha da se izmaknemo, možda i ovu sitaciju možemo drugačije da tumačimo; Jovan Čekić je napisao briljantan tekst uvodeći pojam veštačke inteligencije, a Ivana Bodrožić je za samo tri dana napisala jednu priču specijalno za Zonu – napomenuo je Milenković.

Monografija počinje govorom Dubravke Ugrešić, gosta-selektora Slobodne zone, koji je održala na otvaranju festivala 2012. godine. Zabeleženi su i razgovori sa svima koji su učestvovali u produkciji Slobodne zone: sa osnivačima festivala Markom Popovićem i Katarinom Živanović, nekadašnjom PR koordinatorkom Dušicom Parezanović, bivšim i sadašnjim selektorima Biljanom Tutorov, Jelenom Maksimović, Ivanom Bakračem, Brankom Pavlović i Rajkom Petrovićem, sa urednikom Kompasa Ivanom Milenkovićem, koordinatorima i saradnicima u Nišu i Novom Sadu, Draganom Đorđevićem i Đorđem Kaćanskim, kao i sa Majom Čečen i Veranom Matićem iz Fonda B92 u okviru koga je festival radio do 2016.

Knjiga je samofinansirajući projekat i štampana je u 500 primeraka. Ideja nam je da je podelimo bibliotekama u Srbiji i po regionalnim filmskim centrima. Već 19 godina smo, kroz Turneju Slobodne zone, prisutni u preko 60 gradova, mesta i opština u Srbiji i pokušaćemo da, kao pioniri na polju decentralizacije kulture, i monografiju distribuiramo na taj način – poručio je Rajko Petrović.

FOTO: Tanja Drobnjak

 

​Predstavljena aplikacija Svetlost svitaca 2 – Beogradski i berlinski srednjoškolci zajedno protiv zaborava

Na konferenciji za medije održanoj u XIII beogradskoj gimnaziji u utorak, 10. decembra, predstavljena je aplikacija srednjoškolaca o stratištima Topovske šupe u Beogradu i Marcan u Berlinu. Aplikacija je nastala u okviru projekta „Svetlost svitaca – Arheologija sećanja”.

Medijima su se obratili Rajko Petrović, direktor Filmskog festivala Slobodna zona, Dušica Biševac, profesorka XIII beogradske gimnazije, Nataša Kostić, istoričarka, Nikola Polić, reditelj i video umetnik i Branka Pavlović, umetnička direktorka projekta „Svetlost svitaca”.

Rajko Petrović je podsetio da je u okviru Slobodne zone pre četiri godine pokrenut novi projekat, „Svetlost svitaca”, vezan za kulturu sećanja.

Još pre nekoliko godina, usled sve većeg porasta desnice u svetu i problema sa dezinformacijama u javnom diskursu, osetili smo potrebu da se osmislimo poseban projekat koji bi se bavio istorijskim  činjenicama, uvidevši da se one često iskrivljuju i reinterpretiraju od strane pseudoistoričara i pseudonaučnika. Ideja nam je bila da, zajedno sa mladima, pokrenemo projekat koji bi se bavio mestima holokausta. Pre dve godine smo kroz ovaj projekat napravili  aplikaciju o Starom sajmištu, ove 2023. tema nam je logor Topovske šupe, a u budućnosti planiramo da se bavimo i stratištem u Kragujevcu – otkrio je Petrović.

Sedmoro đaka XIII beogradske gimnazije je, uz podršku istoričara Nataše Kostić i Milovana Pisarija i predstavnika romske i jevrejske zajednice u Srbiji, uz mentorstvo Nikole Polića i Maše Seničić na umetničkim radionicama, svoja saznanja, utiske i doživljaje o Topovskim šupama pretočilo je u razne umetničke sadržaje i intervencije u javnom prostoru.

Ove godine „Svetlost svitaca” sprovedena je i u Berlinu. Tamo su učenice Srednje škole „Ernst Hekel” istraživale lokalitet nekadašnjeg prinudnog logora Marcan za Sinte i Rome. Njihovi mentori bili su Štefan Openlender (Stefan Oppenländer) i Suzane Hrudina (Susanne Chrudina) iz nezavisne pozorišne trupe „Špreagenten”. 

Branka Pavlović rekla je da su se đaci iz Beograda i Berlina, tokom „sedam intenzivnih dana” na različite načine bavili pomenutim lokalitetima.

– Berlinski deo je više prostorna intervencija, sa mrežom koja povezuje tačke sećanja, a beogradski đaci su, sem video radova, uradili i nekoliko eksponata, uključujući i virtuelni spomenik koji smo odneli na mesto gde su streljani zatočenici logora. Obe lokacije su i sadržajno i fizički povezane i na njima će biti istaknuti QR kodovi tako da svi posetioci mogu da koriste aplikaciju, ali nju možete koristiti i ako niste na licu mesta. Imamo i interaktivne delove, sa pitanjima i zadacima koje je osmislila Nataša Kostić – istakla je Branka Pavlović.

Nikola Polić, koji je, zajedno sa Mašom Seničić bio zadužen za kreativno-istraživački deo projekta, kazao je da su sa đacima posetili lokaciju Topovskih šupa na Autokomandi i potom ih podsticali na kritičko razmišljanje.

– Kroz razne vežbe oni su došli do svojih autentičnih radova i dali svoj pogled na ovu temu. Nadamo se da će korisnici aplikacije osetiti novi duh vremena koji nam govori da neke stvari, ipak, ne smemo da  zaboravimo – poručio je Polić.

Sem đačkih radova, aplikacija sadrži i istorijska dokumenta i arhivske snimke. Istoričarka Nataša Kostić je, zajedno sa Milovanom Pisarijem, autor priručnika za nastavnike i učenike o logorima Topovske šupe i Marcan, ne samo kroz istoriju već i kroz savremene probleme u vezi sa diskriminacijom.

– Okupili smo se na Međunarodni dan ljudskih prava, kada je Generalna skupština UN donela Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, tri godine nakon Drugog svetskog rata i svih užasa sa kojima se tad čovečanstvo susrelo, da se to više nikada ne bi ponovilo. U trenutku kada se suočavamo sa jačanjem desnice, trebalo bi svakog dana da se prisećamo te deklaracije, naročito su škole važno mesto za to – napomenula je Nataša Kostić. 

Prof. Dušica Biševac zaključila je da je ovogodišnji projekat „Svetlost svitaca” dao dragocene rezultate u osvetljavanju dva važna mesta sećanja.

– Projekat je specifičan i poseban po tome što je uključio učenike koji su, kroz umetnički izraz, svoje doživljaje i atmosferu lokaliteta preneli vršnjacima. Upravo to je put da se najbolje uči o tim mestima i da se ona pamte. Pri tom, sama postavka je takva da nas angažuje i da se bavimo sadašnjošću i analiziramo je na pravi način – rekla je Dušica Biševac.

Aplikacija „Svetlost svitaca 2” može se preuzeti preko servisa Toto. Za iOS korisnike je potpuno funkcionalna, dok će verzija za Android uskoro biti dostupna. Obe verzije biće na srpskom, nemačkom i engleskom jeziku.

Nakon konferencije za medije, đaci koji su učestvovali na aplikaciji održali su javni čas svojim drugarima iz škole. U Svečanoj sali gimnazije izloženi su i eksponati nastali tokom projekta.

U kreiranju aplikacije učestvovali su učenici XIII beogradske gimnazije: Rade Mirković, Iva Gošnjak, Isidora Cvetković, Katarina Miletić, Ognjen Savić, Sofija Sofrenić i Vuk Bašić i učenice Srednje škole „Ernst Hekel” iz Berlina: Sude Gul Sevinč (Gül Sevinç), Marija Šulc (Maria Schulz), Juna Mating, Benjina-Nele Kern, Kim Beker (Bäcker), Larisa Trepner (Larissa Treppner) i Lili Fabijen Pacval (Lilly Fabienne Patzwahl).

„Svetlost svitaca – Arheologija sećanja” je projekat Filmskog festivala Slobodna zona, u saradnji sa špreagenten (spreeagenten), nezavisnom pozorišnom trupom iz Berlina, uz podršku Centra za primenjenu istoriju (CPI) Beograd, Evropskog udruženja nastavnika istorije (EuroClio) Beograd, XIII beogradske gimnazije i škole „Ernst Hekel” iz Berlina.


Projekat je finansirala EVZ fondacija iz Berlina, u okviru programa „Mladi pamte” (Young People Remember).

Fotografije: Tanja Drobnjak

Zatvorena 20. Slobodna zona – „Uspomene tela u plamenu” i „Jedan od onih dana kada Heme umre” najbolji filmovi

Projekcijom italijanskog filma „Uvek postoji sutra” Paole Kortelezi i zvanično je spuštena zavesa na jubilarnu 20. Slobodnu zonu.

Pre toga, članovi žirija takmičarskih programa – Međunarodna selekcija, Regionalna selekcija i Prva dva koraka – proglasili su pobednike. Od sedam nagrađenih ostvarenja čak tri se bave nesvakidašnjim pričama i uzbudljivim životima žena koje su prešle sedmu deceniju života.

Najbolji angažovani film Međunarodne selekcije je drama „Uspomene tela u plamenu” Antonele Sudasasi, o tri Čileanke odrastale u vreme kada je seksualnost bila tabu, a sada su njihovi neustrašivi glasovi postali oličeni u jednoj šezdeset petogodišnjoj ženi.

Posebno priznanje pripalo je iranskom filmu „Moj najdraži kolač” Marjam Mogadam i Bentaša Sanaihe, o sedamdesetogodišnjoj udovici koja poziva na druženje taksistu koga je te večeri upoznala. Zbog scena u kojima Iranka ne nosi hidžab, puši i pije, zabranjenih u Iranu, reditelji su mesecima u kućnom pritvoru i čekaju suđenje.  

Najbolji angažovani film Regionalne selekcije je meditativno tursko ostvarenje „Jedan od onih dana kada Heme umre” Murata Firatoglua. On je reditelj, scenarista i glavni protagonista, razjareni nadničar Ejup koji jednog dana rešava da ubije poslodavca zbog plate koja kasni.

Nagradu Human Rights Regionalnog programa dobio je dokumentarac „Šume šume” Renate Poljak, svedočanstva četiri partizanke o svojim ratnim i posleratnim iskustvima.

Za najbolji film selekcije Prva dva koraka, posvećene prvim i drugim rediteljskim ostvarenjima, proglašena je drama „Barikade” Antoana Ševrolijea o drugarima iz detinjstva kojima će jedna tajna promeniti odnos iz korena.

Srednjoškolski žiri odlučio je da nagradu za najbolji film EU Teen zone ponese ostvarenje „Lars je LOL” Ajrika Setera Štordala o neobičnom drugarstvu jedne devojčice sa dečakom koji ima Daunov sindrom.

Posetioci festivala su, svojim ocenama, odlučili da nagrada publike ode u ruke dokumentarcu „Nebo iznad Zenice” Zlatka Pranjića i Nane Frank Moler o zdravstvenim problemima stanovnika jednog od najzagađenijih gradova u Evropi.

Drugi put ove godine dodeljena je Nagrada „Olivera Ranđić” za kreativni doprinos obrazovanju i odrastanju dece i mladih. Dobitnice su Nadica Stojanović, bibliotekarka Narodne biblioteke „Radoje Domanović” iz Leskovca i Elizabeta Georgiev, pesnikinja, prevodilac i donedavno bibliotekarka u Biblioteci „Detko Petrov” u Dimitrovgradu. 

„U trenutku kada bibliotekarska struka bije bitku, ne samo za biblioteke, nego za mesto kulture u ovom društvu“, žiri nagradom ne podržava samo Elizabetu i Nadicu, nego „i njihove kolege, saradnike, saborce, najbolje i najhrabrije među njima”, navodi se, između ostalog, u obrazloženju nagrade.

Jelena Glišić, predsednica Bibliotekarskog društva Srbije, koja je primila nagradu u ime Elizabete Georgiev, objasnila je prisutnima da je oko 540 javnih biblioteka u Srbiji trenutno ugroženo pravnim aktom za posuđivanje štampanih publikacija koji se uvodi „na netransparentan i nedemokratski” način i pozvala ih da podrže Bibliotekarsko društvo potpisivanjem peticije za stavljanje tog akta van snage.

Tokom 20. Slobodne zone, održane od 6. do 11. novembra u Beogradu, Nišu, Novom Sadu i Kragujevcu, u 13 bioskopskih dvorana prikazano je 77 filmova iz 37 zemalja.

Četiri najgledanija biće prikazna u Slobodnoj zoni na bis u utorak, 12. novembra, u Dvorani Kulturnog centra Beograda: „AI pravda” (15 č), „Mi nemamo drugu zemlju” (17), „Moj najdraži kolač” (19) i „Uvek postoji sutra” (21). 

Od 12. do 26. novembra čak 54 ostvarenja biće dostupna širom Srbije preko platfome KinoKauch


Slobodnu zonu su podržali potprogram MEDIA programa Kreativna Evropa, Ministarstvo kulture Republike Srbije, Rekonstrukcija Ženski fond, Gradska uprava za kulturu Grada Novog Sada, Filmski centar Srbije i Francuski institut.

Najgledaniji filmovi 20. Slobodne zone na bis

Dan nakon zvaničnog zatvaranja 20. Slobodone zone, u Dvorani Kulturog centra Beograda u utorak, 12. novembra, na repertoaru će biti najgledanija ostvarenja festivala: „AI pravda”, „Mi nemamo drugu zemlju”, „Moj najdraži kolač” i „Uvek postoji sutra”.

Karte po ceni od 400 dinara u prodaji su na blagajni DKC od 11. 11. u 16 sati.

Politički futuristički triler „AI pravda” Simona Kasala na programu je u 15 časova.

Film je smešten u blisku budućnost, u kojoj španska vlada planira da sudije zameni softerom veštačke inteligencije kako bi doprinela efikasnosti i depolitizaciji pravosudnog sistema. Međutim, kada je žena koja je osmislila ovaj sistem pronađena mrtva, sudija pozvana da proceni proceduru, shvata da joj je život u opasnosti, jer su u igri interesi moćnih ljudi iz državnog vrha.

Dokumentarac o mladom Palestincu i Izraelcu koje je spojila borba za pravdu, „Mi nemamo drugu zemlju”, na repertoaru je od 17 sati.

Film nas vodi u Masafer Jatu, palestinsko selo na Zapadnoj obali koje izraelski vojnici postepeno uništavaju zbog, navodno, nelegalne gradnje. Da iza svega stoji šira zavera da se Palestincima preuzme zemlja otkio je izraelski novinar Juval Abraham. On se pridružio Palestincu Bazelu Adri, čija se porodica decenijama bori protiv rušenja kuća i prinudnog iseljavanja, u borbi protiv nepravde koju su pretočili u film.

Nežna i dirljiva drama „Moj najdraži kolač” biće prikazana od 19 časova.

Višestruko nagrađivani film iranskih reditelja Marjam Mogadam i Bentaša Sanaihe prati sedamdesetogodišnju udovicu Mahin, koja je spremna da se otvori za novu ljubav. Neočekivani susret sa taksistom u penziji pretvoriće se u neplanirano, nezaboravno veče.

Program na bis zatvara italijanska melodrama „Uvek postoji sutra” u 21 sat.

Rediteljka, scenaristkinja i glavna glumica, Paola Kortelezi, snimila je priču inspirisanu teškim životima svojih baka i prabaka. Ona igra Deliju, domaćicu u posleratnom Rimu koja trpi nasilnog muža i džangrizavog svekra. Ovu tešku temu Paola je prikazala na jedan gotovo crnohumorni način, zbog čega je film doživeo nezapamćen uspeh u Italiji. Film je stigao i do škola i parlamenta, podstakavši diskusije o duboko ukorenjenoj patrijarhalnoj kulturi u ovoj zemlji.

 


Festival Slobodna zona podržali su potprogram MEDIA programa Kreativna Evropa, Ministarstvo kulture Republike Srbije, Rekonstrukcija Ženski fond, Gradska uprava za kulturu Grada Novog Sada, Filmski centar Srbije i Francuski institut.

Otvorena 20. Slobodna zona: Bez našeg angažmana svet ne može postati bolji

U Plavoj dvorani Sava centra večeras je otvoren 20. Filmski festival Slobodna zona projekcijama ostvarenja nagrađenih Zlatnom palmom ove godine u Kanu: „Čovjek koji nije mogao šutjeti” Nebojše Slijepčevića i „Anora” Šona Bejkera.

Nebojša Slijepčević je i zvanično proglasio festival otvorenim.

Hvala na prilici da budem ovdje s vama. Već sada vidim, nakon Kana, da je ovo najveličanstvenija projekcija filma – izjavio je Slijepčević.

On je podsetio da je njegov prvi autorski film, „Za četiri godine”, prikazan na Slobodnoj zoni i da je od tada bio gost šest puta.

Meni je ovo najdraži festival, ne samo zbog toga što me prati kroz karijeru, nego i zato što je izbor i način na koji se filmovi tretiraju fantastičan, kao i rasprave koje slijede nakon toga, a sve je to na jednom iznimnom nivou i zbog vas, publike. Želim vam sretan 20. rođendan. Nadam se da je to tek rana mladost – poručio je Slijepčević.

Direktor Slobodne zone i jedan od selektora, Rajko Petrović, istakao je da mu je izuzetno drago što se jubilej festivala obeležava u jednoj od najlepših sala za gledanje filmova u Evropi i svetu. 

Kada nas pitaju koja je specifičnost našeg festivala, ja kažem da je to publika. Počeli smo kao mali festival u DKC gde je prikazivano 10-15 filmova, a danas idemo u četiri grada u 15 sala. Toga ne bi bilo moguće bez podrške publike i ovo je prilika da se svim ljudima koji su dolazili na Slobodnu zonu u prethodnih 20 godina i vama koji ste tu zahvalim svim srcem, kao i svima koji su učestvovali u organizaciji dosadašnjih festivala – istakao je Petrović.

On je zahvalio i na podršci Ministarstvu kulture, MEDIA programu Kreativne Evrope, Francuskom institutu, Rekonstrukciji Ženski fond i Filmskom centru Srbije, koji podržava pobednike tri takmičarske selekcije novčanom nagradom.

Selektor Ivan Bakrač otkrio je imena žirija koji će odlučivati o nagradama: Snežana van Hauvelingen, Nadin Lange i Nemanja Vojinović u Međunarodnoj selekciji, Maja Šuša, Nemanja Bečanović i Maša Seničić u regionalnoj selekciji i Ljiljana Ilić, Đorđe Bajić i Zoran Janković u selekciji Prva dva koraka.

Žiri koji će odabrati najbolji film za mlade čine srednjoškolci Isidora Cvetković, Iva Gošnjak, Rade Mirković i Sofija Sofrenić.

Selektorka Branka Pavlović izjavila je da je Slobodna zona 20 godina sa nama da obodri i osnaži i one u publici i one koji rade na festivalu.


Možda će i filmovi u veoma skoroj budućnosti postati bitno različiti u odnosu na ono što mi poznajemo, ali se čvrsto nadam da će potreba da ispričamo priče koje su nam važne, koje nas čine boljim, koje nas hrabre kada je teško i daju nadu u moru loših vesti – ostati. Priče koje svedoče o pomirenju, praštanju i jačini ljudskog duha. I da će uprkos tome – ili baš zbog toga što svet u poslednjih 20 godina nije postao bolji – stvarati filmove i umetnička dela koja nas opominju da je svako od nas pojedinačno i svi mi zajedno deo tog sveta i da bez nas i našeg angažmana on ne može postati bolji sam od sebe.

U filmovima koji su pred vama videćete da se sloboda u svakom smislu lako gubi a teško osvaja, dan po dan, godinu po godinu kroz sve što činimo ili ne činimo. Ishod je neizvestan ali je vredan truda. Zato smo još uvek tu – poručila je Branka Pavlović.

20. Slobodna zona će do 11. novembra publici u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu publici doneti 77 igranih i dokumentarnih ostvarenja iz 37 zemalja.

Na zatvaranju 11. 11. u 20 sati biće prikazan najgledaniji italijanski film prošle godine u ovoj zemlji, sjajna porodična drama „Uvek postoji sutra” Paole Kortelezi, u Domu omladine Beograda, Cineplex Areni, i Cineplexxima u Nišu i Kragujevcu.

Izmene programa u Beogradu

Usled tehničkih problema nastalih u Domu omladine, došlo je do promene termina za određene filmove u salama Doma omladine i Dvorane Kulturnog centra Beograda.

Projekcija filma „Veni, vidi, vici” i održavanje Kompasa posle toga, pomereni su iz Doma omladine u Dvoranu Kulturnog centra Beograda, gde će biti održani 7. 11. od 21 čas.

Projekcija filma „Tri kilometra do kraja sveta”, prvobitno planirana u to vreme u DKC, biće pomerena na 11. 11. u 21 sat, u istoj sali.

Film „Zbogom, Tiberijado” neće imati projekciju u DKC. On će biti prikazan 7. 11. u 16 č u Domu omladine.

Umesto filma „Veni, vidi, vici” u Domu omladine će, u tom terminu (7. 11. u 20) biti prikazan film „Još sam tu” Valtera Salesa.

Karte kupljene za pomenute filmove važe za projekcije u novom terminu. Za refundaciju u iznosu razlike u ceni možete se javiti na mejl karte.slobodnazona@gmail sa napomenom „Refundacija za karte“. Novac ćete moći da preuzmete uz sačuvanu kartu.

Ukoliko niste u mogućnosti da gledate filmove u novom terminu, javite se na mejl karte.slobodnazona@gmail.com sa napomenom „Zamena karata”, kako biste zamenili karte za neki drugi film u Domu omladine ili Dvorani Kulturnog centra.

Važeći raspored svih beogradskih projekcija nalazi se na ovom linku.

Izvinjavamo se zbog eventualnih neprijatnosti i zahvaljujemo na razumevanju.

Predstavljen takmičarski program Slobodne zone: O porodici, odgovornosti i drugim šansama

Na programu jubilarne 20. Slobodne zone biće prikazano 77 igranih i dokumentarnih filmova iz 37 zemalja u 14 programskih linija, otkriveno je na današnjoj konferenciji za medije u Dvorani Kulturnog centra Beograda.  

Našli smo se u ovoj sali, koja nam je naročtio važna, jer je jedina u kojoj 20 godina u kontinuitetu prikazujemo filmove. Bez obzira na proširenje festivala tokom godina, ovu kuću doživljavamo kao svoj dom. Za ovaj prostor nas vezuje i Nebojša Popović, nekadašnji novinar i filmski urednik DKC, koji je dao ime našem festivalu – rekao je Rajko Petrović, direktor Slobodne zone i jedan od selektora, koji je podsetio da se ove godine festival održava od 6. do 11. novembra u četiri grada (Beograd, Niš, Novi sad, Kragujevac) i u 13 bioskopskih sala.

O svojim selekcijama govorili su Branka Pavlović i Ivan Bakrač, Ivan Milenković predstavio je govorni progam Kompas, a Lena Trifunović prateći program Sonar.

MEĐUNARODNA SELEKCIJA

Selektorka Branka Pavlović govorila je o Međunarodnom takmičarskom programu, kao i o Ženskoj liniji i Zoni za tinejdžere koje, kako je istakla, povezuje pitanje lične odgovornosti ili odgovornosti prema sebi, a onda i prema društvu u kojem živimo.

Ona je iz Međunarodne selekcije izdvojila filmove „Uspomene tela u plamenu” Antonele Sudasasi i „Tehačapi” Ži-Era.

– „Uspomene tela u plamenu” prati tri žene u godinama koje pričaju o svom ličnom i seksualnom oslobađanju u jednom patrijarhalnom sistemu. Iako je film smešten u Čile, i generacije žena na našim prostorima će se  prepoznati – rekla je Branka.

Autor dokumentarca „Tehačapi”, fotograf i grafiti umetnik Žan Rene (Ži-Er), snimao je u strogom istoimenom zatvoru u Kaliforniji, gde je imao priliku da radi sa osuđenicima na kreiranju umetničkog dela.

– Film postavlja pitanje kojim se i Slobodna zona bavi već 20 godina – da li umetnost može da promeni svet i da li je to dovoljno. Iako ne daje definitivni odgovor, film se bavi temom zatvora, izolacije i pružanja druge šanse – istakla je Pavlović.

U Međunarodnoj selekciji su i filmovi „Tatami”, „Moj najdraži kolač”, „Dnevnici iz Libana” i „Zbogom, Tiberijado”.

Iz Ženske linije selektorka je izdvojila dokumentarac „Teaches of Peaches” Filipa Fusengera i Džudi Landkamer o uticajnoj pevačici Pičiz koja radikalno plasira svoje feminističke ideje i koja kaže: „Ako neće da vas čuju, potrudite se da vas vide”.

Selekcija za tinejdžere, između ostalog, donosi i „Lakat u stomak” Asli Ozarslan, o devojci koja je druga generacija turskih doseljenika u Berlinu i pokušava da pronađe svoje mesto u nemačkom društu, ali ne uspeva.

REGIONALNA SELEKCIJA

Selektor Regionalnog programa – Horizonti Balkana, Ivan Bakrač,  istakao je da čitavu selekciju povezuje pitanje šta je danas na Blakanu porodica i šta su problemi sa kojima se ona suočava.
Sem „Tri kilometra do kraja sveta” Emanuela Parvua i „Bez vetra” Pavela Vesnakova, u ovoj selekciji su i naslovi „Šume šume”, „Naša djeca”, „Sveta nedelja” i „Jedan od onih dana kada Heme umre”.

– Jedan od najvećih hitova ove selekcije je dokumentarac „Naša djeca” Silvestra Kolbasa, veoma intimni portret njegove porodice koji se bavi odnosom prema deci, supružniku i profesiji, kao i tome koliko kao umetnik i autor imate prava da život najbližih predstavite svima – naveo je Bakrač.

„Sveta nedelja” Andreja Kona pokreće pitanja rasizma i porodice u tranzicionom društvu s početka 20. veka u jednom rumunskom selu, dok „Šume šume” Renate Poljak na emotivan način pokazuje da porodicu mogu da čine i ljudi sa kojima delite iste ideale.

„Jedan od onih dana kada Heme umre” je film Murata Firatoglua koji svi treba da pogledamo, bilo da razmišljamo o tome šta je patrijarhalno nasleđe ili kako da se nosimo u situacijama kada smo pred pucanjem – objasnio je Ivan.

SRPSKE (KO)PRODUKCIJE

Na festivalu će biti prikazana i tri ostvarenja domaćih autora, kao i jedan film u manjinskoj srpskoj koprodukciji.

„Rujna zora” Ivana Đurovića njegov je završni, kratki igrani film na studijama na Univerzitetu Kolumbija, o mladiću čije predrasude o ženama pretvaraju jedan, naizgled, romantični izlet u borbu za život i smrt.

Vladimir Šojat predstaviće, takođe kratkometražni, dokumentarac „U tihoj dolini” o Cveti, Slovenki u Vojvodini,

Dugometražni eksperimentalni film „Maga 1909” Branke Pavlović, inspirisan je autobiografijom Mage Magazinović, koju su otplesale dve grupe igrača iz Berlina i Beograda.

Srbija je koproducent slovenačkog dokumentarog dugometražnog filma „Sto godina” Maje Doroteje Prelog čije je snimanje, od priče o pobedi njenog partnera nad smrtonosnom bolešću, preraslo u bojno polje nezaceljenih rana i bolno preispitivanje rediteljke šta, zapravo, znači „biti zajedno”.

PRATEĆI PROGRAMI

Govorni segment Slobodne zone, Kompas, biće održan nakon projekcije filma „Veni vidi vici” Danijela Hesla i Julije Niman, u produkciji Ulriha Zajdla.

– Film bunjuelovske atmosfere i šarma, priča je o povlašćenima koji ubijaju, gaze, maltretiraju i ostaju nekažnjeni, a glavna žrtva, sem pregaženih i pretučenih je sloboda – izjavio je Ivan Milenković, urednik Kompasa.

Tema ovogodišnjeg Sonara, sporednog progama namenjenog mladima i najnovijim tendencijama u filmskoj industriji, je veštačka inteligencija (VI / AI) i njen uticaj na pokretne slike.

– Ideja nam nije da zauzimamo stav, već da obradimo aktuelne svetske teme poput štrajka scenarista i glumaca u Holivudu, pisanje scenarija, lažne vesti, deep fake, vizuelnih efekata i drugih vrsta generisanja sadržaja putem VI, kojih ima i u dokumentarnim filmovima – istakla je Lena Trifunović, jedna od urednica Sonara (uz Tamaru Milošević).

Rajko Petrović podsetio je i na besplatnu projekciju filma „Uvek postoji sutra” koju je festival poklonio vernoj publici za svoj 20. rođendan, a koji će biti prikazan i na svečanom zatvaranju festivala 11. novembra u 20 sati Domu omladine.

Filmovi u salama DKC i Doma omladine imaće i engleske titlove.

Festival će biti otvoren dvostrukom Zlatnom palmom sa ovogodišnjeg Kana – za kratki, odnosno, dugometražni film – „Čovjek koji nije mogao šutjeti” Nebojše Slijepčevića i „Anora” Šona Bejkera.

Ulaznice za otvaranje u Sava centru, po ceni od 1200 din, u prodaji su onlajn preko sajta Tickets, a za ostale projekcije i preko servisa eFinity, kao i na (onlajn) blagajnama bioskopa gde će biti prikazani.

I ove godine, deo filmskog programa moći će da pogleda publika u celoj Srbiji, jer će platforma KinoKauch od 12. novembra biti domaćin onlajn Slobodne zone.

Festival su podržali potprogram MEDIA programa Kreativna Evropa, Ministarstvo kulture Republike Srbije, Rekonstrukcija Ženski fond, Gradska uprava za kulturu Grada Novog Sada, Filmski centar Srbije i Francuski institut.

Spisak dobitnika karata za besplatnu projekciju Uvek postoji sutra

Slobodna zona sa zadovoljstvom obaveštava da su sve karte za besplatnu projekciju filma Uvek postoji sutra rediteljke Paole Kortelezi, povodom obeležavanja 20. rođendana festivala, podeljene! Svi dobitnici su obavešteni i dobili su informacije o preuzimanju.

Besplatna projekcija biće održana 8. novembra u 19 časova u Dvorani Kulturnog centra Beograda.

 

Radujemo se vašem dolasku i nadamo se da ćete uživati u ovom ostvarenju koje je oborilo rekorde u Italiji, nadmašivši čak i hitove poput Barbi i Openhajmera.

Vidimo se na projekciji!

Hvala svima na javljanju, karte za besplatnu projekciju su podeljene, ali imate još jednu priliku da pogledate film – na zatvaranju Slobodne zone 11. novembra od 20 časova u Domu omladine, a karte možete kupiti na prodajnim mestima eFinity-ja ili onlajn na njihovom sajtu.

Vidimo se u Slobodnoj zoni!

Spisak dobitnika

Slobodna zona poklanja za 20. rođendan besplatnu projekciju filma gledanijeg od Barbi i Openhajmera

Povodom svog značajnog jubileja, 20. rođendana, Filmski festival Slobodna zona, zajedno sa Dvoranom kulturnog centra Beograda, poklanja gledaocima besplatnu projekciju filma Uvek postoji sutra Paole Kortelezi.

Film je u Italiji zabeležio rekordnu gledanost sa 5,4 miliona prodatih karata, ostavivši iza sebe velike svetske hitove Barbi i Openhajmer. Trenutno je peti na večitoj listi najgledanijih italijanskih ostvarenja.

Besplatna projekcija biće održana 8. 11. u 19 časova u Dvorani Kulturnog centra Beograda.

Za karte se možete prijaviti putem mejla ili preko naše Instagram stranice.

Jedan način je da na imejl karte.slobodnazona@gmail.com pošaljete poruku sa imenom, prezimenom i brojem telefona, uz naglasak da li želite jednu ili dve karte.

Drugi način je da zapratite profil @slobodnazona na Instagramu i, u privatnoj poruci, navedete svoje podatke (ime, prezime, telefon, mejl, broj karata).

Spisak dobitnika karata biće objavljen 1. novembra na sajtu slobodnazona.rs.

Film Uvek postoji sutra imaće redovnu projekciju na svečanom zatvaranju Slobodne zone, 11. novembra u 20 časova u Domu omladine.

Paola Kortelezi režirala je, napisala i odigrala glavnu ulogu u filmu Uvek postoji sutra (C’è anocora domani / There’s Still Tomorrow) o Deliji, domaćici koja, u posleratnom Rimu, trpi verbalno i fizičko zlostavljanje od supruga i svekra.

Kao dete, sećam se priča svojih baka i prabaka o ženama iz njihovog komšiluka koje su bile žrtve zlostavljanja, koje su muževi i rođaci redovno tukli. Šokiralo me je koliko je ta tragična stvar smatrana normalnom i, još više, što su žene o tome pričale sa dozom ironije i humora. Takvi smo mi Rimljani, čak i kad pričamo o najtragičnijim događajima, pričamo ih kroz šalu i osmeh – kaže Paola.

Film jeste smešten u prošlost, ali je veoma savremen, dodaje autorka, jer su koreni patrijarhalne kulture vrlo duboki. On je ponovo pokrenuo javnu diskusiju o porodičnom nasilju, femicidu i pravima žena u Italiji.

Posle svake projekcije prilazili su mi gledaoci sa svojim porodičnim pričama o zlostavljanju, diskriminaciji, nepravednom ophođenju. Svi su imali želju da pričaju o tome, samo su čekali pravi povod. Moj film im je to omogućio, podstakao je razgovor – ističe autorka.

Širom zemlje održane su projekcije u školama, a jedna je organizovana i u italijanskom Senatu. Uspeh filma preneo se i na lokalnu politiku, pa su se u debatu uključile i vladajuća desnica i opoziciona levica.

Ovaj film se ne bavi politikom, bavi se ljudima kojima je strašna činjenica da je u Italiji svaka 72 sata ubijena jedna žena kao žrtva porodičnog nasilja. Ta statistika je važila i važi i za desne i za leve vlade i svima se smučilo da slušaju istu priču. Hoće da urade nešto da se ta kultura promeni, da se prekine taj začarani krug nasilja – poručuje Kortelezi.

Paola Kortelezi jedna je od najpoznatijih i najvoljenijih filmskih i TV glumica u Italiji. Igrala je u romantičnim komedijama, humorističkim serijama i dramama, a u filmovima koje režira njen partner, Rikardo Milani, uvek se, „ispod površine”, bave teškim temama poput društvene nejednakosti, porodičnog nasilja i patrijarhalne kulture. I „Uvek postoji sutra” ima elemente komedije situacije i gegove, čak i muzičke numere, ali smeh je uvek u službi dublje socijalne poruke.

Na kraju filma shvatite da je reč o ljubavnoj priči, ali ne o romantičnoj ljubavi, već o ljubavi majke prema ćerki. Htela sam da je ispričam svojoj ćerki koja sada ima 11 godina, i svoj deci njene generacije – kaže Kortelezi.

Jubilarna 20. Slobodna zona biće održana od 6. do 11. novembra u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu. Publici će doneti oko 70 igranih i dokumentarnih ostvarenja iz celog sveta.

Festival će biti otvoren dvostrukom Zlatnom palmom sa ovogodišnjeg Kana – za kratki, odnosno, dugometražni film – Čovjek koji nije mogao šutjeti Nebojše Slijepčevića i Anora Šona Bejkera.

Ulaznice za otvaranje po ceni od 1200 din u prodaji su onlajn preko sajtova Tickets i eFinity, kao i na prodajnim mestima ovih servisa.

Ulaznice za ostale projekcije takođe se mogu kupiti preko pomenutih servisa, kao i na (onlajn) blagajnama bioskopa gde će biti prikazani.

I ove godine, deo filmskog programa moći će da pogleda publika u celoj Srbiji, jer će platforma KinoKauch biti domaćin onlajn Slobodne zone.

Festival su podržali potprogram MEDIA programa Kreativna Evropa, Ministarstvo kulture Republike Srbije, Rekonstrukcija Ženski fond, Gradska uprava za kulturu Grada Novog Sada, Filmski centar Srbije i Francuski institut.


Ovogodišnji osvajač Zlatne palme dolazi u Sava centar na otvaranje Slobodne zone

Svečano otvaranje 20. Slobodne zone uveličaće svojim prisustvom i jedan osvajač Zlatne palme.

Nebojša Slijepčević, dobitnik najvećeg kanskog priznanja za kratkometražni film ove godine, prisustvovaće otvaranju festivala u Sava centru 6. novembra u 19 sati. Pre filma „Anora” Šona Bejkera, takođe ovenčanog Zlatnom palmom, beogradska publika imaće čast da premijerno pogleda Slijepčevićev nagrađeni film „Čovjek koji nije mogao šutjeti”

Iznimno mi je drago što će moj film biti prikazan na otvaranju Slobodne zone. Zona mi je jedan od najdražih festivala, nekako osjećam kao da smo rasli zajedno. Prvi put sam bio na festivalu još 2007. godine sa svojim prvim autorskim dokumentarcem Za 4 godine, i nakon toga mi je skoro svaki film prikazan na Slobodnoj zoni. Posebno su mi u sjećanju ostale fantastične projekcije Srbenke i rasprave koje su uslijedile. 

Film koji ove godine predstavljam također je rađen sa željom ne da šalje poruku, nego da potiče gledatelje na introspekciju i otvara prostor za raspravu – izjavio je Slijepčević.

Inspiraciju za film „Čovjek koji nije mogao šutjeti” pronašao je u kolumni Borisa Dežulovića o Tomi Buzovu, penzionisanom kapetanu JNA, koji se jedini pobunio protiv zločinima nad nedužnima, zbog čega je i sam ubijen, a grob mu se i danas ne zna.  U glavnim ulogama su Goran Bogdan, Dragan Mićanović, Aleksis Manenti, Silvio Mumelaš, Lara Nekić i drugi.

Povodom premijere filma, Dragan Mićanović je izjavio:

Izuzetno mi je drago što će film biti prikazan na otvaranju ovako značajnog festivala kao što je Slobodna zona. Film bolne tematike vezane za našu skorašnju istoriju o kojoj bi bilo jako važno i lekovito da pričamo, da ne ć(š)utimo.

Ponosan što sam deo ovog filma koji je potpuno zasluženo osvojio jednu od najznačajnijih nagrada u našem, filmskom svetu, pozivam vas da dođete na festival i pogledate film koji je, u svojoj formi, kratak, ali posle koga još dugo lebdi suštinsko pitanje: Kako biti/ostati č(Č)ovek? 

Iste večeri kada i u Beogradu, 6. novembra u 19 č, Slobodna zona biće otvorena u bioskopima Cineplex Arena u Novom Sadu, Cineplexx u Nišu i Cineplexx u Kragujevcu.

„Čovjek koji nije mogao šutjeti” i „Anora” neće imati reprizne projekcije na Slobodnoj zoni. 

Sem njih, do 11. novembra festival će prikazati još 70 dokumentarnih i igranih ostvarenja u 15 programskih celina.

Ulaznice za otvaranje po ceni od 1200 din u prodaji su onlajn preko sajtova Tickets i eFinity, kao i na prodajnim mestima ovih servisa.

Ulaznice za ostale projekcije takođe se mogu kupiti preko pomenutih servisa, kao i na (onlajn) blagajnama bioskopa gde će biti prikazani.

I ove godine, deo filmskog programa moći će da pogleda publika u celoj Srbiji, jer će platforma KinoKauch biti domaćin onlajn Slobodne zone.

Festival su podržali potprogram MEDIA programa Kreativna Evropa, Ministarstvo kulture Republike Srbije, Rekonstrukcija Ženski fond, Gradska uprava za kulturu Grada Novog Sada, Filmski centar Srbije i Francuski institut.