Slobodna zona na bis ‒ šest filmova koje ste najviše voleli

Ovogodišnja, 21. Slobodna zona zvanično se završava danas (10. novembra), a u naredna dva dana publika će imati prilike da pogleda šest najtraženijih filmova na bis.

Festival, koji je ove godine protekao u svedenijem formatu, bez svečanog otvaranja i zatvaranja, takmičarske selekcije i pratećih programa, predstavio je publici 37 igranih i dokumentarnih filmova iz 20 zemalja.

Uz veliko interesovanje gledalaca za priče koje su ih vodile od Kanade do Japana, sa nekoliko rasprodatih projekcija, 21. Slobodna zona pokazala je da, uprkos smanjenom obimu, kvalitet filmova ostaje njen zaštitni znak, a sam festival jedan od najrelevantnijih filmskih i kulturnih dešavanja u zemlji i regionu.

Slobodna zona na bis biće održana 11. novembra u Dvorani Kulturnog centra beograd i 11. i 12. novembra u Takvud sinepleksu.

U utorak, 11. novembra, u Takvud sinepleksu na programu su dokumentarci o brazilskom predsedniku Luli u režiji Olivera Stouna (u 17 sati) i o muzičaru Džordžu Majklu (19 č).

Istoga dana u Dvorani Kulturnog centra Beograda u 17 časova biće prikazan „Fiume o morte!” Igora Bezinovića, najbolji film po izboru Filmske i TV akademije Jadranske regije, najbolji film uglednog Festivala dokumentarnog filma u Roterdamu i najgledaniji dokumentarac u Hrvatskoj svih vremena, koji se bavi okupacijom Rijeke od strane italijanskog protofašiste i bonvivana Gabrijelea D’Anuncija 1919-20. Film je hrvatski kandidat za Oskara 2026.

Od 19 sati na programu je dirljiva porodična drama „Kako zaraditi milione pre nego što baka umre”, apsolutni hit 21. Slobodne zone, inače najgledaniji tajlandski film u svetu i tajlandski kandidat za Oskara 2024. koji je ušao u širi izbor od 15 najboljih ostvarenja. To je priča o propalom studentu koji počinje da brine o svojoj teško bolesnoj baki, ne bi li nasledio njene milione. Međutim, on ubrzo shvata da ni baka nije nimalo naivna… Ovaj film je na programu i 12. novembra u 19 sati u Takvud sineplesku.

Još jedan film za koji se tražila karta više, „Ogledala br. 3” Kristijana Pecolda, jednog od najcenjenijih savremenih nemačkih autora, publika može da pogleda na bis u DKC 11. 11. u 21 sat. Ovo je četvrta saradnja Pecolda i glumice Paule Ber (Undine, Tranzit, Crveno nebo), premijerno prikazana u Kanu. Paula tumači Lauru, devojku koju, posle preživljenog udesa, Beti uzima kod sebe u dom da neguje. Vremenom, Laura, Beti i Betini suprug i sin, počnu da grade neku vrstu porodične rutine, ali zajednički život otkriće potisnute senke iz prošlosti…

U sredu, 12. novembra, u Takvudu u 17 sati biće prikazana još jedna porodična drama, „Arze” Mire Šaib. Glavna junakinja je samohrana majka Arze koja, zajedno sa sestrom, odgaja sina tinejdžera. Kada im nestane skuter, prevozno sredstvo koje im obezbeđuje egzistenciju, Arze kreće u potragu za njim kroz različite četvrti Bejruta, od kojih svaka ima sopstvenu mikrokulturu, akcenat i običaje…

Festival Slobodna zona podržali su Rekonstrukcija Ženski fond i Francuski institut.

PROGRAM ‒ SLOBODNA ZONA NA BIS

11. 11. Tuckwood Cineplex
17č ‒ Lula
19č ‒ Džordž Majkl

11. 11. DKC
17č ‒ Fiume o morte!
19č ‒ Kako zaraditi milione pre nego što baka umre
21 č ‒ Ogledala br. 3

12. 11. Tuckwood Cineplex
17č ‒ Arze
19č ‒ Kako zaraditi milione pre nego što baka umre

Balerine, Kazanova i bodibilderi ‒ Šta nas sve čeka na 21. Slobodnoj zoni

21. Slobodna zona biće održana od 5. do 10. novembra u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu. Festival otvara vrata pričama o ženskoj snazi i prijateljstvu, muškim ambicijama i porodičnim vrednostima. 

Od života bake na Tajlandu do balerina iz holandskog Kraljevskog baleta, gledaoci će moći da zavire u čekaonice francuskog zatvora, teretane američkih bildera i spavaće sobe Đakoma Kazanove i modernih Norvežana. Na programu je ukupno 37 filmova iz 20 zemalja.

Dve zvezde francuskog glumišta, Izabel Iper (72) i Afsija Erzi (38), tumače glavne uloge u melodrami „Poseta” (Visiting Hours) Patrisje Mazui. One su Alma i Mina, žene koje se sreću u čekaonici zatvora, gde redovno posećuju svoje muževe.  Alma je buržujka koja živi sama u ogromnoj kući, Mina je samohrana majka u programu socijalnog stanovanja. Kada Mini pomere posetu za sutradan, Alma joj ponudi smeštaj kod sebe i između njih dve nastaje neočekivano prijateljstvo, obeleženo snovima o empancipaciji i odjecima klasne provalije koja ih razdvaja, dok se svaka suočava sa sopstvenim „zatvorom” u vidu društvenih konvencija i životnih okolnosti.

Nikada nisam napravila ovako napet, psihološki i ženstven film ‒ priznaje rediteljka Patrisja Mazui, koja je ponovo radila sa Izabel Iper posle 25 godina i filma „Saint-Cyr” (King’s Daughters).

Dve junakinje, Olga i Irma, su i u središtu holandske melodrame „Deo mog srca” (Piece of My Heart) Dane Nehuštan. Delimično inspirisana istinitom tragičnom pričom o jednoj balerini iz sedamdesetih godina prošlog veka, rediteljka je snimila film o vanvremenskom talentu i bezuslovnom prijateljstvu. To je „mračna bajka” o najboljim učenicama srednje baletske škole koje postaju članice prestižnog Kraljevskog baleta. Irma je vredna, uporna i samodisciplinovana, a Olga je prirodan talenat sa urođenom harizmom što joj, uprkos nonšalantnijem odnosu prema treninzima i samodestruktivnoj crti, donosi slavu. Međutim, Olga će uskoro otkriti tamnu stranu svog talenta. Primorana da posmatra svoju najbolju prijateljicu kako podleže pritisku treninga i nastupa, prepuštajući se noćnom životu, Irma se pita kako da joj pomogne…

Klasični balet je disciplina savršenstva, spolja. Ja sam htela da proniknem u ono što se dešava iznutra ‒ izjavila je rediteljka. Za razliku od većine filmova o baletu, poput „Crnog labuda”, ovde su glavne glumice profesionalne balerine, što filmu daje dodatnu draž i uverljivost.

U nešto dalju prošlost odnosi nas kostimirana romantična drama „U Lučijinim očima” (A Beautiful Imperfection)  Mikila fan Erpa. Reč je o adaptaciji istoimenog romana Artura Žapena o Lučiji, prvoj i najvećoj ljubavi Đakoma Kazanove. Dvoje ljubavnika se ponovo sreću nakon 16 godina razdvojenosti. Lica unakaženog od boginja, Lučija je sada kurtizana sa velom, poznata pod imenom Galateja. Ona postaje njegova ljubavnica, ne otkrivajući svoj pravi identitet. 

Put koji je Lučija izabrala deluje težak i gorak, ali pokazuje da je moguće loše okolnosti preokrenuti u svoju korist, a sopstveni nedostatak u najveću snagu ‒ objašnjava Fan Erp, koji je na kraju dobio prava za ekranizaciju ovog bestselera, iako su mnoga velika imena bila zainteresovana za njega, poput Stivena Fraja.

Studijom jedne veze, u Norveškoj 21. veka, bavi se film „Voljena” (Loveable) Lilje Ingolfsdotir. U centru priče je Marija (40), majka četvoro dece iz dva braka, koja pokušava da izbalansira privatan i profesionalan život, dok je njen (drugi) suprug Sigmund često odsustan zbog posla. Kako joj živci polako popuštaju pod teretom obaveza, tako i njihov brak ulazi u krizu. Uprkos Marijinim očajničkim pokušajima da spase odnos sa Sigmundom, on nije siguran da želi da ostane u braku. To je primorava da se suoči sa svojim najdubljim strahovima, što će je odvesti u vrtlog tuge, besa i potisnutih sećanja iz prošlosti. Redietljka Lilja Ingolfsdotir kaže da je htela da preispita popularna uverenja o partnerskoj ljubavi u modernom društvu, poput onog da je dovoljno naći „onog pravog” i da će automatski svi problemi nestati. Ona je želela da istraži zašto je veliki broj razvedenih parova danas.

Htela sam da preispitam narative raskida koji se svode na odnos žrtva-nasilnik gde je jedan lik dobar, a drugi loš. Htela sam da istražim dinamiku dve odrasle osobe na realističan način, da gledaoci saosećaju i sa jednom i sa drugom, iako je priča ispričana mahom iz ženske perspektive ‒ istakla je rediteljka.

Najgledaniji tajlandski film na svetskim bioskopskim blagajnama u istoriji, „Kako zaraditi milione pre nego što baka umre” (How to Make Millions Before Grandma Dies) bio je i nacionalni kandidat za Oskara, uvršten u izbor od 15 najboljih stranih filmova. Reč je o dirljivoj komediji u režiji debitanta Pata Bunitipata o propalom švorc studentu koji pokušava da zadobije naklonost svoje bake, ne bi li nasledio njene milione. To mora što pre da uradi, budući da je baka neizlečivo bolesna. Brinući o njoj, unuk shvata da ni baka nije nimalo naivna i ono što je počelo kao cinična trka za njeno bogatstvo, ubrzo prerasta u moćan podsetnik na važnost porodičnih veza. 

Naturščik Uša Simkum, koja igra baku, ostvarila je svoju prvu filmsku ulogu u 79. godini! 

Ova mešavina srceparajuće priče i društvene satire stekla je ogromnu popularnost na internetu, jer su gledaoci snimali sebe kako plaču po izlasku iz bioskopskih sala.

Kada je film „Žeđ za slavom” (Magazine Dreams) premijerno prikazan na Sandens festivalu januara 2023. Džonatan Mejdžors bio je na vrhuncu karijere. Iza sebe je imao ratnu dramu „Na krilima časti”, a pred njim su bile dve velike uloge: u  filmovima „Krid 3” i „Antmen i Osa: Kvantumanija” gde je debitovao kao Kang Osvajač, novi negativac u Marvelovom univerzumu. Uloga ambicioznog i mentalno nestabilnog bodibildera u nezavisnom ostvarenju „Žeđ za slavom” delovala je kao stvorena za Oskara. A onda se sve srušilo. 

U martu 2023. Mejdžors je uhapšen zbog navodnog porodičnog nasilja nad tadašnjom devojkom Grejs Džabari. Devet meseci kasnije, porota ga je proglasila krivim za jedan prekršaj napada i jedno kršenje zakona o uznemiravanju. U aprilu 2024. osuđen je na godinu dana obaveznog savetovanja. U međuvremenu, prikazivanje „Žeđi za slavom” je obustavljeno, Marvel ga je otpustio, glumačke ponude su presušile i Mejdžros se našao u čistilištu Holivuda. 

Sada je ponovo na prekretnici karijere, na putu iskupljenja. „Žeđ za slavom” je skinut sa crne liste pa će i posetioci Slobodne zone imati prilike da vide Mejdžorsa kao Kilijana Medoksa, asocijalnog bodibildera amatera sa opsesivnom željom da bude zapamćen, što će ga odvesti u mračna i nasilna psihološka stanja.

Kada se osvrnem na taj film, na trenutke u kojima Kilijan pokušava da se poveže s drugima, sada ih vidim u ‘visokoj rezoluciji’ – jer sam i sam u svom životu spoznao koliko je ta potreba stvarna i apsolutno neophodna ‒ kaže Mejdžors.

Festival su ove godine podržali su Rekonstrukcija Ženski fond i Francuski institut.

 

Nagrađivani filmovi sa tri kontinenta na 19. Turneji Slobodne zone 

Šest najbolje ocenjenih ostvarenja sa prošlogodišnjeg Filmskog festivala Slobodna zona biće besplatno prikazano ovog proleća na tradicionalnoj 19. Turneji širom Srbije, od Subotice do Surdulice.

U saradnji sa lokalnim kulturnim centrima, domovima kulutre, bibliotekama i drugim institucijama, u preko 50 gradova, opština i mesta naše zemlje, do 20. juna pred publikom će se naći četiri igrana i dva dokumentarna filma: „Mi nemamo drugu zemlju” iz Palestine, „Uvek postoji sutra” iz Italije, Moj najdraži kolač” iz Irana, „Simon s planine” iz Argentine, „Lars je LOL” iz Norveške i „Maga 1909” iz Srbije.

Turneja je počela krajem marta projekcijama u Zaječaru, Požegi i Kraljevu, a nastavlja se u Boru, Zaječaru, Rumi, Vrnjačkoj Banji, Opovu, Prijepolju, Guči… Ceo program nalazi se ovde.

Na programu su naslovi koji koji donose snažne i dirljive priče o ljubavi, identitetu, društvenim nepravdama i političko-društvenim (ne)prilikama.

Sveže ovečan Oskarom za najbolji dokumentarni film, „Mi nemamo drugu zemlju”, debitantsko ostvarenje četvoročlanog Palestinsko-izraelskog kolektiva, prati Bazela Adru, mladog palestinskog aktivistu iz Masafer Jate na Zapadnoj obali koji se od detinjstva bori protiv sistemskog rušenja kuća i masovnog proterivanja njegove zajednice od strane izraelskih vlasti. Njemu se u toj borbi pridružuje i vršnjak, izraelski novinar Juval Abraham, koji pokušava da svojim sunarodnicima prenese realnu situaciju sa lica mesta.

Veliki uspeh koji je ovaj dokumentarac doživeo širom sveta, osvojivši skoro 70 raznih nagrada, krunisan je priznanjem Američke akademije za filmsku umetnost i nauku na 97. dodeli Oskara početkom marta.

Crnohumornu hit dramu „Uvek postoji sutra”, koja je u Italiji bila gledanija od „Barbike” i „Openhajmera”, potpisuje Paola Kortelezi kao rediteljka, scenaristkinja i glavna glumica. Ona tumači Deliju, domaćicu u posleratnom Rimu koju verbalno i fizički zlostavljaju suprug i svekar. Iako smešten u prošlost, film je pokrenuo javnu diskusiju u Italiji o porodičnom nasilju, femicidu i pravima žena ukazavši da se, po ovim pitanjima, malo toga promenilo. 

Na dodeli Donatelovog Davida (italijanskog ekvivalenta Oskaru), film je osvojio šest priznanja.

Jedan od najbolje ocenjenih filmova u zvaničnoj konkurenciji 74. Berlinskog festivala, „Moj najdraži kolač” režirali su Iranci Bentaš Sanaiha i Marjam Mogadam. Reč je o nežnoj drami o usamljenoj udovici koja poziva taksistu u stan, s namerom da prekine svoje samotne dane. Ovo je jedan od prvih filmova koji prikazuje ženu bez hidžaba od dolaska na vlast tvrdokornog islamskog režima 1979, sa retko viđanim scenama u kojima žene piju alkohol, puše cigarete ili ljube muškarce… Zbog svega toga, reditelji se nalaze u kućnom pritvoru i čekaju suđenje, dok im stižu anonimne pretnje smrću… 

Film je u Berlinu dobio Nagradu ekumenskog žirija i priznanje Udruženja filmskih kritičara FIPRESCI, a nagrađen je i na festivalima u Čikagu, Kalgariju, Barseloni i Beogradu – na 20. Slobodnoj zoni poneo je Posebno priznanje Međunarodne selekcije.

Prva novinarka u Srbiji, feministkinja, aktivistkinja i pionirka moderne igre, Marija Maga Magazinović (1882 – 1968) posetila je Berlin 1909. godine gde je, između ostalog, pohađala i školu Isidore Dankan. Ta poseta zauvek je promenila njen život i istoriju moderne igre u Srbiji. Video umetnica i montažerka Branka Pavlović snimila je eksperimentalni dokumentarac „Maga 1909” u kojem je dočarala ovu izuzetnu ženu kroz koreografiju u izvođenju igrača iz Beograda i Berlina, na originalnim lokacijama gde je Maga radila, studirala i nastupala. 

Mladi i inkluzija u srži su narativa dva filma.

„Lars je LOL” Ajrika Setera Štordala je priča o devojčici Amandi koja dobija zadatak da bude mentor novom drugu iz razreda, Larsu, koji ima Daunov sindrom. Užasnuta idejom da bude u centru pažnje, Amanda ovaj zadatak smatra za „društvenu katastrofu”, ubeđena da će je Lars izblamirati, ali, na njeno veliko iznenađenje, njih dvoje postaće dobri prijatelji.


Na 75. Berlinskom filmskom festivalu prošlog meseca filmu je dodeljena nagrada za najbolji igrani film za decu po izboru Evropskog udruženja dečjeg filma (ECFA), jedina koju dodeljuju profesionalci iz filmske industrije. Na 20. Slobodnoj zoni proglašen je za najbolji film selekcije za tinejdžere (EU Teen Zone).

„Simon s planine” Federika Luisa Tačele prati mladića Simona koji, kroz iskustvo sa decom sa posebnim potrebama, menja svoj pogled na svet jer ga ona uče kako da se opusti i prigrli životna zadovoljstva. Film je dobio Veliku nagradu pratećeg programa Nedelja kritike na 77. Kanskom festivalu.


Turneja Slobodne zone predstavlja jedan od najznačajnijih projekata decentralizacije kvalitetnog filmskog sadržaja u našoj zemlji. Kroz ovaj jedinstven poduhvat, Slobodna zona teži da izgradi i obrazuje filmsku publiku u manjim sredinama gde su kulturni događaji ovog tipa često nedostupni.

Inicijativa postoji gotovo od samih početaka festivala, koji već dve decenije u novembru okuplja ljubitelje filma u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu. Njen cilj je da, besplatnim projekcijama odabranih ostvarenja iz glavnog programa, upriliči filmski doživljaj u bioskopskom ambijentu i gledaocima u manjim mestima.

Turneju Slobodne zone podržalo je Ministarstvo kulture Republike Srbije.

Monografija povodom 20 godina Slobodne zone: Dodir budućnosti

U prostoru Galerije „Artget” Kulturnog centra Beograda održana je promocija monografije Slobodne zone, „Dodir budućnosti”, objavljena povodom 20 godina postojanja filmskog festivala.

Na promociji su govorili Rajko Petrović, direktor Slobodne zone, Miroljub Miki Stojanović, filmski i književni kritičar, urednik izdavačke delatnosti u Filmskom centru Srbije i Ivan Milenković, urednik govornog programa Kompas Slobodne zone.

Rajko Petrović izjavio je da je insistirao na izdavanju knjige povodom ovog jubileja kao zabeleške o festivalu koja će ostati „na papiru”, jer „da nema tog pisanog traga bilo bi kao da nismo ni postojali”.

Ova monografija je pokušaj da se sačuva i otrgne od zaborava sve ono što je urađeno za ove dve decenije, da se predstavi razvoj festivala koji je krenuo iz DKC sa petnaestak filmova, a dočekao svoje 20. izdanje sa skoro 80 filmova u 14 sala i u četiri grada u Srbiji.

Želja nam je bila da to ne bude monografija koja bi sadržala samo neku vrstu faktografije i dokumentacije, već da bude knjiga koja se čita i koja, svojim različitim vrstama tekstova, na neki način, provocira čitaoca – otkrio je Petrović.

Monografija se sastoji od autorskih tekstova, intervjua, izjava-utisaka bivših i sadašnjih saradnika festivala, kraćih predstavljanja Slobodne zone junior i ostalih pratećih programa, te hronoloških pregleda vizuelnih identiteta i svih filmova prikazanih na festivalu od 2005. do 2024, uz pregršt fotografija iz arhive.

Autori tekstova, koji su dali svoj odgovor na široko zahvaćenu temu „Prostori slobode: Beograd, Srbija, Balkan, Evropa 2024” su književnica Ivana Bodrožić, filozofi Adriana Zaharijević, Đorđe Pavićević, Jovan Čekić i Ivan Milenković, psiholog Oliver Tošković, esejista i prevodilac Zoran Paunović, sociolog Jovo Bakić, novinar Jaroslav Pecnik i filmski kritičar i publicista Miroljub Stojanović.

– Ova knjiga govori o festivalu koji je, po svim svojim vrednostima, svetski festival i jedan od moja dva omiljena u Srbiji, a budući da Beograd ima više festivala dugometražnog filma nego Njujork, to puno govori o našoj festivalskoj klimi i konstalaciji konkurentskih i rivalitetskih odnosa u kojima je teško imati jedan ovako originalan, konceptualno sadržajan i „borben” festival kao što je Slobodna zona. Njen zadatak da se, rečima Mišela Uelbeka, bavi proširenjima područja borbe  – ocenio je Miroljub Stojanović, istakavši da su potpisnici tekstova „izvrsna imena srpske i regionalne kulture”.

Ivan Milenković je izjavio da je za njega čast što se našao u ovakvom društvu autora.

– Većina njih su prijatelji festivala, ali kad vas u takvom okruženju nekoliko puta iznenade kvalitetom tekstova i voljom da pišu, to govori da ova priča izlazi izvan okvira. Oliver Tošković pokazuje nam da, uprkos tome što živimo u očajnom trenutku, ako imamo dovoljno duha i sluha da se izmaknemo, možda i ovu sitaciju možemo drugačije da tumačimo; Jovan Čekić je napisao briljantan tekst uvodeći pojam veštačke inteligencije, a Ivana Bodrožić je za samo tri dana napisala jednu priču specijalno za Zonu – napomenuo je Milenković.

Monografija počinje govorom Dubravke Ugrešić, gosta-selektora Slobodne zone, koji je održala na otvaranju festivala 2012. godine. Zabeleženi su i razgovori sa svima koji su učestvovali u produkciji Slobodne zone: sa osnivačima festivala Markom Popovićem i Katarinom Živanović, nekadašnjom PR koordinatorkom Dušicom Parezanović, bivšim i sadašnjim selektorima Biljanom Tutorov, Jelenom Maksimović, Ivanom Bakračem, Brankom Pavlović i Rajkom Petrovićem, sa urednikom Kompasa Ivanom Milenkovićem, koordinatorima i saradnicima u Nišu i Novom Sadu, Draganom Đorđevićem i Đorđem Kaćanskim, kao i sa Majom Čečen i Veranom Matićem iz Fonda B92 u okviru koga je festival radio do 2016.

Knjiga je samofinansirajući projekat i štampana je u 500 primeraka. Ideja nam je da je podelimo bibliotekama u Srbiji i po regionalnim filmskim centrima. Već 19 godina smo, kroz Turneju Slobodne zone, prisutni u preko 60 gradova, mesta i opština u Srbiji i pokušaćemo da, kao pioniri na polju decentralizacije kulture, i monografiju distribuiramo na taj način – poručio je Rajko Petrović.

FOTO: Tanja Drobnjak

 

Izmene programa u Beogradu

Usled tehničkih problema nastalih u Domu omladine, došlo je do promene termina za određene filmove u salama Doma omladine i Dvorane Kulturnog centra Beograda.

Projekcija filma „Veni, vidi, vici” i održavanje Kompasa posle toga, pomereni su iz Doma omladine u Dvoranu Kulturnog centra Beograda, gde će biti održani 7. 11. od 21 čas.

Projekcija filma „Tri kilometra do kraja sveta”, prvobitno planirana u to vreme u DKC, biće pomerena na 11. 11. u 21 sat, u istoj sali.

Film „Zbogom, Tiberijado” neće imati projekciju u DKC. On će biti prikazan 7. 11. u 16 č u Domu omladine.

Umesto filma „Veni, vidi, vici” u Domu omladine će, u tom terminu (7. 11. u 20) biti prikazan film „Još sam tu” Valtera Salesa.

Karte kupljene za pomenute filmove važe za projekcije u novom terminu. Za refundaciju u iznosu razlike u ceni možete se javiti na mejl karte.slobodnazona@gmail sa napomenom „Refundacija za karte“. Novac ćete moći da preuzmete uz sačuvanu kartu.

Ukoliko niste u mogućnosti da gledate filmove u novom terminu, javite se na mejl karte.slobodnazona@gmail.com sa napomenom „Zamena karata”, kako biste zamenili karte za neki drugi film u Domu omladine ili Dvorani Kulturnog centra.

Važeći raspored svih beogradskih projekcija nalazi se na ovom linku.

Izvinjavamo se zbog eventualnih neprijatnosti i zahvaljujemo na razumevanju.

Predstavljen takmičarski program Slobodne zone: O porodici, odgovornosti i drugim šansama

Na programu jubilarne 20. Slobodne zone biće prikazano 77 igranih i dokumentarnih filmova iz 37 zemalja u 14 programskih linija, otkriveno je na današnjoj konferenciji za medije u Dvorani Kulturnog centra Beograda.  

Našli smo se u ovoj sali, koja nam je naročtio važna, jer je jedina u kojoj 20 godina u kontinuitetu prikazujemo filmove. Bez obzira na proširenje festivala tokom godina, ovu kuću doživljavamo kao svoj dom. Za ovaj prostor nas vezuje i Nebojša Popović, nekadašnji novinar i filmski urednik DKC, koji je dao ime našem festivalu – rekao je Rajko Petrović, direktor Slobodne zone i jedan od selektora, koji je podsetio da se ove godine festival održava od 6. do 11. novembra u četiri grada (Beograd, Niš, Novi sad, Kragujevac) i u 13 bioskopskih sala.

O svojim selekcijama govorili su Branka Pavlović i Ivan Bakrač, Ivan Milenković predstavio je govorni progam Kompas, a Lena Trifunović prateći program Sonar.

MEĐUNARODNA SELEKCIJA

Selektorka Branka Pavlović govorila je o Međunarodnom takmičarskom programu, kao i o Ženskoj liniji i Zoni za tinejdžere koje, kako je istakla, povezuje pitanje lične odgovornosti ili odgovornosti prema sebi, a onda i prema društvu u kojem živimo.

Ona je iz Međunarodne selekcije izdvojila filmove „Uspomene tela u plamenu” Antonele Sudasasi i „Tehačapi” Ži-Era.

– „Uspomene tela u plamenu” prati tri žene u godinama koje pričaju o svom ličnom i seksualnom oslobađanju u jednom patrijarhalnom sistemu. Iako je film smešten u Čile, i generacije žena na našim prostorima će se  prepoznati – rekla je Branka.

Autor dokumentarca „Tehačapi”, fotograf i grafiti umetnik Žan Rene (Ži-Er), snimao je u strogom istoimenom zatvoru u Kaliforniji, gde je imao priliku da radi sa osuđenicima na kreiranju umetničkog dela.

– Film postavlja pitanje kojim se i Slobodna zona bavi već 20 godina – da li umetnost može da promeni svet i da li je to dovoljno. Iako ne daje definitivni odgovor, film se bavi temom zatvora, izolacije i pružanja druge šanse – istakla je Pavlović.

U Međunarodnoj selekciji su i filmovi „Tatami”, „Moj najdraži kolač”, „Dnevnici iz Libana” i „Zbogom, Tiberijado”.

Iz Ženske linije selektorka je izdvojila dokumentarac „Teaches of Peaches” Filipa Fusengera i Džudi Landkamer o uticajnoj pevačici Pičiz koja radikalno plasira svoje feminističke ideje i koja kaže: „Ako neće da vas čuju, potrudite se da vas vide”.

Selekcija za tinejdžere, između ostalog, donosi i „Lakat u stomak” Asli Ozarslan, o devojci koja je druga generacija turskih doseljenika u Berlinu i pokušava da pronađe svoje mesto u nemačkom društu, ali ne uspeva.

REGIONALNA SELEKCIJA

Selektor Regionalnog programa – Horizonti Balkana, Ivan Bakrač,  istakao je da čitavu selekciju povezuje pitanje šta je danas na Blakanu porodica i šta su problemi sa kojima se ona suočava.
Sem „Tri kilometra do kraja sveta” Emanuela Parvua i „Bez vetra” Pavela Vesnakova, u ovoj selekciji su i naslovi „Šume šume”, „Naša djeca”, „Sveta nedelja” i „Jedan od onih dana kada Heme umre”.

– Jedan od najvećih hitova ove selekcije je dokumentarac „Naša djeca” Silvestra Kolbasa, veoma intimni portret njegove porodice koji se bavi odnosom prema deci, supružniku i profesiji, kao i tome koliko kao umetnik i autor imate prava da život najbližih predstavite svima – naveo je Bakrač.

„Sveta nedelja” Andreja Kona pokreće pitanja rasizma i porodice u tranzicionom društvu s početka 20. veka u jednom rumunskom selu, dok „Šume šume” Renate Poljak na emotivan način pokazuje da porodicu mogu da čine i ljudi sa kojima delite iste ideale.

„Jedan od onih dana kada Heme umre” je film Murata Firatoglua koji svi treba da pogledamo, bilo da razmišljamo o tome šta je patrijarhalno nasleđe ili kako da se nosimo u situacijama kada smo pred pucanjem – objasnio je Ivan.

SRPSKE (KO)PRODUKCIJE

Na festivalu će biti prikazana i tri ostvarenja domaćih autora, kao i jedan film u manjinskoj srpskoj koprodukciji.

„Rujna zora” Ivana Đurovića njegov je završni, kratki igrani film na studijama na Univerzitetu Kolumbija, o mladiću čije predrasude o ženama pretvaraju jedan, naizgled, romantični izlet u borbu za život i smrt.

Vladimir Šojat predstaviće, takođe kratkometražni, dokumentarac „U tihoj dolini” o Cveti, Slovenki u Vojvodini,

Dugometražni eksperimentalni film „Maga 1909” Branke Pavlović, inspirisan je autobiografijom Mage Magazinović, koju su otplesale dve grupe igrača iz Berlina i Beograda.

Srbija je koproducent slovenačkog dokumentarog dugometražnog filma „Sto godina” Maje Doroteje Prelog čije je snimanje, od priče o pobedi njenog partnera nad smrtonosnom bolešću, preraslo u bojno polje nezaceljenih rana i bolno preispitivanje rediteljke šta, zapravo, znači „biti zajedno”.

PRATEĆI PROGRAMI

Govorni segment Slobodne zone, Kompas, biće održan nakon projekcije filma „Veni vidi vici” Danijela Hesla i Julije Niman, u produkciji Ulriha Zajdla.

– Film bunjuelovske atmosfere i šarma, priča je o povlašćenima koji ubijaju, gaze, maltretiraju i ostaju nekažnjeni, a glavna žrtva, sem pregaženih i pretučenih je sloboda – izjavio je Ivan Milenković, urednik Kompasa.

Tema ovogodišnjeg Sonara, sporednog progama namenjenog mladima i najnovijim tendencijama u filmskoj industriji, je veštačka inteligencija (VI / AI) i njen uticaj na pokretne slike.

– Ideja nam nije da zauzimamo stav, već da obradimo aktuelne svetske teme poput štrajka scenarista i glumaca u Holivudu, pisanje scenarija, lažne vesti, deep fake, vizuelnih efekata i drugih vrsta generisanja sadržaja putem VI, kojih ima i u dokumentarnim filmovima – istakla je Lena Trifunović, jedna od urednica Sonara (uz Tamaru Milošević).

Rajko Petrović podsetio je i na besplatnu projekciju filma „Uvek postoji sutra” koju je festival poklonio vernoj publici za svoj 20. rođendan, a koji će biti prikazan i na svečanom zatvaranju festivala 11. novembra u 20 sati Domu omladine.

Filmovi u salama DKC i Doma omladine imaće i engleske titlove.

Festival će biti otvoren dvostrukom Zlatnom palmom sa ovogodišnjeg Kana – za kratki, odnosno, dugometražni film – „Čovjek koji nije mogao šutjeti” Nebojše Slijepčevića i „Anora” Šona Bejkera.

Ulaznice za otvaranje u Sava centru, po ceni od 1200 din, u prodaji su onlajn preko sajta Tickets, a za ostale projekcije i preko servisa eFinity, kao i na (onlajn) blagajnama bioskopa gde će biti prikazani.

I ove godine, deo filmskog programa moći će da pogleda publika u celoj Srbiji, jer će platforma KinoKauch od 12. novembra biti domaćin onlajn Slobodne zone.

Festival su podržali potprogram MEDIA programa Kreativna Evropa, Ministarstvo kulture Republike Srbije, Rekonstrukcija Ženski fond, Gradska uprava za kulturu Grada Novog Sada, Filmski centar Srbije i Francuski institut.

Spisak dobitnika karata za besplatnu projekciju Uvek postoji sutra

Slobodna zona sa zadovoljstvom obaveštava da su sve karte za besplatnu projekciju filma Uvek postoji sutra rediteljke Paole Kortelezi, povodom obeležavanja 20. rođendana festivala, podeljene! Svi dobitnici su obavešteni i dobili su informacije o preuzimanju.

Besplatna projekcija biće održana 8. novembra u 19 časova u Dvorani Kulturnog centra Beograda.

 

Radujemo se vašem dolasku i nadamo se da ćete uživati u ovom ostvarenju koje je oborilo rekorde u Italiji, nadmašivši čak i hitove poput Barbi i Openhajmera.

Vidimo se na projekciji!

Hvala svima na javljanju, karte za besplatnu projekciju su podeljene, ali imate još jednu priliku da pogledate film – na zatvaranju Slobodne zone 11. novembra od 20 časova u Domu omladine, a karte možete kupiti na prodajnim mestima eFinity-ja ili onlajn na njihovom sajtu.

Vidimo se u Slobodnoj zoni!

Spisak dobitnika

Slobodna zona poklanja za 20. rođendan besplatnu projekciju filma gledanijeg od Barbi i Openhajmera

Povodom svog značajnog jubileja, 20. rođendana, Filmski festival Slobodna zona, zajedno sa Dvoranom kulturnog centra Beograda, poklanja gledaocima besplatnu projekciju filma Uvek postoji sutra Paole Kortelezi.

Film je u Italiji zabeležio rekordnu gledanost sa 5,4 miliona prodatih karata, ostavivši iza sebe velike svetske hitove Barbi i Openhajmer. Trenutno je peti na večitoj listi najgledanijih italijanskih ostvarenja.

Besplatna projekcija biće održana 8. 11. u 19 časova u Dvorani Kulturnog centra Beograda.

Za karte se možete prijaviti putem mejla ili preko naše Instagram stranice.

Jedan način je da na imejl karte.slobodnazona@gmail.com pošaljete poruku sa imenom, prezimenom i brojem telefona, uz naglasak da li želite jednu ili dve karte.

Drugi način je da zapratite profil @slobodnazona na Instagramu i, u privatnoj poruci, navedete svoje podatke (ime, prezime, telefon, mejl, broj karata).

Spisak dobitnika karata biće objavljen 1. novembra na sajtu slobodnazona.rs.

Film Uvek postoji sutra imaće redovnu projekciju na svečanom zatvaranju Slobodne zone, 11. novembra u 20 časova u Domu omladine.

Paola Kortelezi režirala je, napisala i odigrala glavnu ulogu u filmu Uvek postoji sutra (C’è anocora domani / There’s Still Tomorrow) o Deliji, domaćici koja, u posleratnom Rimu, trpi verbalno i fizičko zlostavljanje od supruga i svekra.

Kao dete, sećam se priča svojih baka i prabaka o ženama iz njihovog komšiluka koje su bile žrtve zlostavljanja, koje su muževi i rođaci redovno tukli. Šokiralo me je koliko je ta tragična stvar smatrana normalnom i, još više, što su žene o tome pričale sa dozom ironije i humora. Takvi smo mi Rimljani, čak i kad pričamo o najtragičnijim događajima, pričamo ih kroz šalu i osmeh – kaže Paola.

Film jeste smešten u prošlost, ali je veoma savremen, dodaje autorka, jer su koreni patrijarhalne kulture vrlo duboki. On je ponovo pokrenuo javnu diskusiju o porodičnom nasilju, femicidu i pravima žena u Italiji.

Posle svake projekcije prilazili su mi gledaoci sa svojim porodičnim pričama o zlostavljanju, diskriminaciji, nepravednom ophođenju. Svi su imali želju da pričaju o tome, samo su čekali pravi povod. Moj film im je to omogućio, podstakao je razgovor – ističe autorka.

Širom zemlje održane su projekcije u školama, a jedna je organizovana i u italijanskom Senatu. Uspeh filma preneo se i na lokalnu politiku, pa su se u debatu uključile i vladajuća desnica i opoziciona levica.

Ovaj film se ne bavi politikom, bavi se ljudima kojima je strašna činjenica da je u Italiji svaka 72 sata ubijena jedna žena kao žrtva porodičnog nasilja. Ta statistika je važila i važi i za desne i za leve vlade i svima se smučilo da slušaju istu priču. Hoće da urade nešto da se ta kultura promeni, da se prekine taj začarani krug nasilja – poručuje Kortelezi.

Paola Kortelezi jedna je od najpoznatijih i najvoljenijih filmskih i TV glumica u Italiji. Igrala je u romantičnim komedijama, humorističkim serijama i dramama, a u filmovima koje režira njen partner, Rikardo Milani, uvek se, „ispod površine”, bave teškim temama poput društvene nejednakosti, porodičnog nasilja i patrijarhalne kulture. I „Uvek postoji sutra” ima elemente komedije situacije i gegove, čak i muzičke numere, ali smeh je uvek u službi dublje socijalne poruke.

Na kraju filma shvatite da je reč o ljubavnoj priči, ali ne o romantičnoj ljubavi, već o ljubavi majke prema ćerki. Htela sam da je ispričam svojoj ćerki koja sada ima 11 godina, i svoj deci njene generacije – kaže Kortelezi.

Jubilarna 20. Slobodna zona biće održana od 6. do 11. novembra u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu. Publici će doneti oko 70 igranih i dokumentarnih ostvarenja iz celog sveta.

Festival će biti otvoren dvostrukom Zlatnom palmom sa ovogodišnjeg Kana – za kratki, odnosno, dugometražni film – Čovjek koji nije mogao šutjeti Nebojše Slijepčevića i Anora Šona Bejkera.

Ulaznice za otvaranje po ceni od 1200 din u prodaji su onlajn preko sajtova Tickets i eFinity, kao i na prodajnim mestima ovih servisa.

Ulaznice za ostale projekcije takođe se mogu kupiti preko pomenutih servisa, kao i na (onlajn) blagajnama bioskopa gde će biti prikazani.

I ove godine, deo filmskog programa moći će da pogleda publika u celoj Srbiji, jer će platforma KinoKauch biti domaćin onlajn Slobodne zone.

Festival su podržali potprogram MEDIA programa Kreativna Evropa, Ministarstvo kulture Republike Srbije, Rekonstrukcija Ženski fond, Gradska uprava za kulturu Grada Novog Sada, Filmski centar Srbije i Francuski institut.


Ovogodišnji osvajač Zlatne palme dolazi u Sava centar na otvaranje Slobodne zone

Svečano otvaranje 20. Slobodne zone uveličaće svojim prisustvom i jedan osvajač Zlatne palme.

Nebojša Slijepčević, dobitnik najvećeg kanskog priznanja za kratkometražni film ove godine, prisustvovaće otvaranju festivala u Sava centru 6. novembra u 19 sati. Pre filma „Anora” Šona Bejkera, takođe ovenčanog Zlatnom palmom, beogradska publika imaće čast da premijerno pogleda Slijepčevićev nagrađeni film „Čovjek koji nije mogao šutjeti”

Iznimno mi je drago što će moj film biti prikazan na otvaranju Slobodne zone. Zona mi je jedan od najdražih festivala, nekako osjećam kao da smo rasli zajedno. Prvi put sam bio na festivalu još 2007. godine sa svojim prvim autorskim dokumentarcem Za 4 godine, i nakon toga mi je skoro svaki film prikazan na Slobodnoj zoni. Posebno su mi u sjećanju ostale fantastične projekcije Srbenke i rasprave koje su uslijedile. 

Film koji ove godine predstavljam također je rađen sa željom ne da šalje poruku, nego da potiče gledatelje na introspekciju i otvara prostor za raspravu – izjavio je Slijepčević.

Inspiraciju za film „Čovjek koji nije mogao šutjeti” pronašao je u kolumni Borisa Dežulovića o Tomi Buzovu, penzionisanom kapetanu JNA, koji se jedini pobunio protiv zločinima nad nedužnima, zbog čega je i sam ubijen, a grob mu se i danas ne zna.  U glavnim ulogama su Goran Bogdan, Dragan Mićanović, Aleksis Manenti, Silvio Mumelaš, Lara Nekić i drugi.

Povodom premijere filma, Dragan Mićanović je izjavio:

Izuzetno mi je drago što će film biti prikazan na otvaranju ovako značajnog festivala kao što je Slobodna zona. Film bolne tematike vezane za našu skorašnju istoriju o kojoj bi bilo jako važno i lekovito da pričamo, da ne ć(š)utimo.

Ponosan što sam deo ovog filma koji je potpuno zasluženo osvojio jednu od najznačajnijih nagrada u našem, filmskom svetu, pozivam vas da dođete na festival i pogledate film koji je, u svojoj formi, kratak, ali posle koga još dugo lebdi suštinsko pitanje: Kako biti/ostati č(Č)ovek? 

Iste večeri kada i u Beogradu, 6. novembra u 19 č, Slobodna zona biće otvorena u bioskopima Cineplex Arena u Novom Sadu, Cineplexx u Nišu i Cineplexx u Kragujevcu.

„Čovjek koji nije mogao šutjeti” i „Anora” neće imati reprizne projekcije na Slobodnoj zoni. 

Sem njih, do 11. novembra festival će prikazati još 70 dokumentarnih i igranih ostvarenja u 15 programskih celina.

Ulaznice za otvaranje po ceni od 1200 din u prodaji su onlajn preko sajtova Tickets i eFinity, kao i na prodajnim mestima ovih servisa.

Ulaznice za ostale projekcije takođe se mogu kupiti preko pomenutih servisa, kao i na (onlajn) blagajnama bioskopa gde će biti prikazani.

I ove godine, deo filmskog programa moći će da pogleda publika u celoj Srbiji, jer će platforma KinoKauch biti domaćin onlajn Slobodne zone.

Festival su podržali potprogram MEDIA programa Kreativna Evropa, Ministarstvo kulture Republike Srbije, Rekonstrukcija Ženski fond, Gradska uprava za kulturu Grada Novog Sada, Filmski centar Srbije i Francuski institut.

Filmovi nagrađeni na festivalima u Veneciji, Kanu, Berlinu, Sarajevu i Puli dolaze na 20. Slobodnu zonu

Na programu jubilarne, 20. Slobodne zone, između ostalih, biće prikazana i sveže ovenčana ostvarenja sa uglednih filmskih festivala: „Još sam tu” Valtera Salesa, nagrađen za najbolji scenario u Veneciji, „Čovjek koji nije mogao šutjeti” Nebojše Slijepčevića, osvajač Zlatne palme za kratki film u Kanu, „Moj omiljeni kolač” Marjam Mogadam i Bentaša Sanaihe, dobitnik Nagrade ekumenskog žirija i Nagrade FIPRESCI u Berlinu, kao i „Tri kilometra do kraja sveta” Emanuela Parvua, pobednik Filmskog festivala u Sarajevu i „Naša djeca” Silvestra Kolbasa, najboljeg reditelja Pulskog festivala.

Proslavljeni brazilski reditelj i scenarista Valter Sales snimio je istorijsku dramu „Još sam tu” (I’m Still Here / Ainda Estou Aqui) o tragičnim posledicama vojne diktature u Brazilu (1964 – 1985). Glavna junakinja je Eunise Paiva, majka petoro dece koja postaje aktivistkinja nakon hapšenja supruga i bivšeg kongresmena Marsela. 

Eunisina priča je priča o istoriji Brazila tokom te užasne 21 godine diktature, neverovatna priča o jednoj porodici koja je pretrpela strašno nasilje i izvanrednoj, hrabroj ženi koja se našla usred svega toga – rekao je Valter Sales, nazvavši film „instrumentom protiv zaborava”. 

Ova adaptacija memoara Marselovog i Eunisinog sina, Marsela Rubensa, nagrađen je prošlog meseca u Veneciji za najbolji scenario, a nedavno je odabran i za brazilskog kandidata za Oskara.

Nebojša Slijepčević, posle „Srbenke” donosi na Slobodnu zonu svoje najnovije ostvarenje, „Čovjek koji nije mogao šutjeti”, nagrađeno Zlatnom palmom za kratkometražni film na 77. Kanskom festivalu. Prema rečima reditelja, tema nije nikakva istorijska lekcija, već vanvremenska ljudska dilema: kako reagovati kada ste svedoci nepravde ili nasilja (koje nije usmereno ka vama). Inspiraciju za film pronašao je u kolumni Borisa Dežulovića o Tomi Buzovu, penzionisanom kapetanu JNA, koji se jedini pobunio protiv zločina nad nedužnima, zbog čega je i sam ubijen, a grob mu se i danas ne zna. Glavne uloge tumače Goran Bogdan, Dragan Mićanović, Aleksis Manenti, Silvio Mumelaš i drugi.  

Jedan od najbolje ocenjenih filmova u zvaničnoj konkurenciji 74. Berlinskog festivala, „Moj najdraži kolač” (My Favourite Cake / Keyke mahboobe man), režirali su Iranci Bentaš Sanaiha i Marjam Mogadam. Reč je o nežnoj drami o usamljenoj udovici koja poziva taksistu u stan, s namerom da prekine svoje samotne dane. Ovo je jedan od prvih filmova koji prikazuje ženu bez hidžaba od dolaska na vlast tvrdokornog islamskog režima 1979, sa retko viđanim scenama u kojima žene piju alkohol, puše cigarete ili ljube muškarce… Zbog svega toga, rediteljima je bio zabranjen dolazak na svetsku premijeru u Berlin, gde je film dobio Nagradu ekumenskog žirija i priznanje Udruženja filmskih kritičara FIPRESCI.

– Ovo je film koji slavi život i čuvanje uspomene na one kratke i slatke trenutke. Hteli smo da predstavimo realni život sredovečnih Iranki, sliku koja je proterana iz iranskih filmova nakon islamske revolucije – poručili su reditelji u otvorenom pismu medijima.

Rumunski reditelj i glumac Emanuel Parvu u svom trećem ostvarenju, „Tri kilometra do kraja sveta” (Three Kilometres to the End of the World / Trei kilometri pâna la capatul lumii) prati 17-godišnjeg Adija koji provodi leto u rodnom mestu, izolovanom u delti Dunava. Kada doživi brutalni napad na ulici, njegov život okreće se naglavačke. Umesto da ga podrže, roditelji i komšije se okreću protiv njega i on shvata da je, naizgled mirna fasada njegovog sela, prepuna pukotina.

Ljubav između roditelja i deteta je najsnažnija vrsta ljubavi i ona bi trebalo bi da bude bezuslovna, a kada postane uslovna, usled najrazličitijih unutrašnjih stanja, onda je to nešto vredno priče – kazao je Parvu, čiji je film dobio Srce Sarajeva za najbolji igrani film 30. SFF i Kvir palmu u Kanu, za najbolji film sa LGBT tematikom, a biće i rumunski predstavnik za Oskara za strani film.

Roditeljska ljubav tema je i dokumentarca „Naša djeca” zagrebačkog autora Silvestra Kolbasa. Ova krajnje lična priča, koja zadire duboko u porodične rane, proizvod je roditeljske brige i straha da se ne pogreši u odgajanju. U središtu je Silvestrov odnos sa njegovo troje dece: Jakovom, sinom iz prvog braka, Evom, rođenom vantelesnom oplodnjom u drugom braku sa Natašom, i Antom, koga su usvojili kada je imao osam godina. 

– Dugo sam pratio kamerom dešavanja u porodici, nadajući se da će to biti jedan šarmantni zabavni film, ali su se stvari zakomplikovale – priznao je Kolbus i izrazio nadu da će ga mnogi roditelji razumeti kada je reč o problemima u davanju i prihvatanju ljubavi.

Mi smo kultura uspeha i volimo da se predstavimo boljima nego što jesmo, krijemo svoje neuspehe. Nadam se da će se ljudi prepoznati i videti da nisu sami u problemu – poručio je reditelj.

Silvestar Kolbus nagrađen je za režiju na 71. Pulskom festivalu, a neki hrvatski mediji ocenili su ga kao „najbolji dokumentarac koji ćete pogledati ove godine”.

Jubilarno, 20. izdanje Slobodne zone biće održano od 6. do 11. novembra u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu. Publika će moći da pogleda preko 65 igranih i dokumentarnih angažovanih filmova u beogradskim dvoranama Doma omladine, Dvorane Kulturnog centra, Art bioskopa Kolarac, MTS dvorane, UK Parobrod, Jugoslovenske kinoteke, Cinegrand Rakovica i Cineplexx „Ušće”, u salama Cineplexx Kragujevac i Cineplexx Niš, kao i u Novom Sadu u bioskopu Cineplex Arena i Kulturnom centru.

Festival će biti svečano otvoren 6. novembra u 19 sati u Plavoj dvorani Sava centra, regionalnom premijerom filma „Anora” Šona Bejkera, ovenčanog Zlatnom palmom.

Ulaznice za otvaranje po ceni od 1200 din u prodaji su onlajn preko sajtova Tickets i eFinity​, kao i na prodajnim mestima ovih servisa.

Ulaznice za ostale projekcije takođe se mogu kupiti preko pomenutih servisa, kao i na (onlajn) blagajnama bioskopa gde će biti prikazani.

I ove godine, deo filmskog programa moći će da pogleda publika u celoj Srbiji, jer će platforma KinoKauch biti domaćin onlajn Slobodne zone.

Ovogodišnji festival podržali su potprogram MEDIA programa Kreativna Evropa, Ministarstvo kulture Republike Srbije, Rekonstrukcija Ženski fond, Gradska uprava za kulturu Grada Novog Sada, Filmski centar Srbije i Francuski institut.